Iz prakse: Igram se i učim

Profesorica sam razredne nastave sa 18 godina radnog staža. Volim da pratim inovacije u nastavi i naravno da primijenim stvari koje mi odgovaraju i koje smatram da su korisne u radu. Učitelj sam koji voli, kako moja koleginica zna reći, „kreativni nered“, pa znam primijeniti savremene metode koje nekada zahtijevaju opušteniju atmosferu. Jedan sam od učitelja koji su započeli reformu u Crnoj Gori. Od samog početka, pratila sam uvođenje reforme. Škole su sa početkom reforme dobile ICT opremu, a naša tadašnja direktorka, Sanja Ostojić, je dokupila šta nam je još nedostajalo, da bismo upotpunili svoju medijateku.

Zadatak svakog učitelja je da malenom čovjeku pomogne na dugom putu obrazovanja, prvo da se opismeni, a tu spada i informatička, digitalna pismenost, a zatim da stekne sposobnost prihvatanja, usvajanja i primjene različitog znanja. Djeca su otvorena, spremna na rad i saradnju, samo ih treba uputiti na koji način u savremenom svijetu mogu doći do informacija koje su im zaista potrebne. Sa tehnološkim razvojem pojavile su se nove mogućnosti za učenje, novi materijali pomoću kojih mogu da se naprave lekcije koje će pored zvuka i teksta imati zastupljenu sliku ili video zapis. Savremena tehnologija pruža mogućnost snimanja, montiranja, obrade slike i zvuka i na kraju reprodukovanje urađenih filmskih zapisa – kraćih filmova.

Moji učenici su na početku školovanja imali mogućnost da upoznaju računar i projektor tako što su posmatrali razne bajke, crtane filmove. Njihovo oduševljene je bilo veliko jer su imali osjećaj da su u bioskopu. Računar se takođe koristio na časovima matematike, prirode i društva, maternjeg jezika gdje su igrali različite obrazovne interaktivne igre kao: „Predškolica“ , „Učilica“, „Otkrivalica“, „Mućni glavom“ „Mala škola“, koje su namjenjene za ovaj uzrast, a uklapaju se sa pojedinim ciljevima.

Kasnije koristimo “Cd bukvar“, iz maternjeg jezika, dok smo iz prirode i društva bili u mogućnosti da prikažemo snimljeni materijal, pa su na zanimljiv i lakši način upoznali prošlost svoga mjesta. Te godine sam uradila i prvi svoj rad u Power Pointu. Naravno i za ovaj uzrast imamo veliki broj obrazovnih interaktivnih multimedijalnih igara.

Tokom trećeg razreda sami su u Publisher-u napravili svoju malu knjigu „Učimo latinicu“ (svaki učenik je imao zadatak da otkuca svoje ime i rečenicu po želji.) Knjiga je ukrašena njihovim crtežom. Tokom ovog razreda i dalje smo prikupljali fotografije koje smo slagali, dodavali smo im tekst i koristili u radu. Naravno, veliki broj časova, sam koristila iz baze znanja sa sajta „Kreativna škola“ iz Srbije. Birala sam i uklapala časove u svoj rad. Samo korišćenje i zainteresovanost djece natjerali su me je da počnem da na ovaj način pripremam časove. Određene dramatizacije smo snimali kamerom, reprodukovali i vršili analizu svog rada.

Tokom četvrtog i petog razreda nastavljali smo koristiti Word, Power Point, Publisher. Tada su djeca samostalno mogla da krstare internetom i da saznaju da, koristeći internet, mogu doći do mnogo korisnih informacija. Vremenom oni sami počinju da prave svoje male prezentacije, čak i kratak film u trajanju od 15-20 minuta, a radeći u Move Makeru.

Kada sam postala IT koordinator u svojoj školi, htjela sam da olakšam kolegama pripremu oko sređivanja podataka za klasifikacione periode, pa sam uradila elektronske dnevnike za II i III ciklus. U Exel-u nastavnici imaju zadatak da unesu imena učenika i zaključne ocjene, a ostalo program radi za njih. Nakon nekoliko minuta imaju sređene tabele.

Smatram, a i zagovornik sam da informacione tehnologije u školama mogu da donesu samo napredak, ako ih na pravi način postavimo. Svojim kolegama pomažem da prihvate nove tehnologije i da se informatički opismene. Dostupni su im mnogi obrazovno interaktivni cd-ovi kao i sajtovi na kojima mogu da se razmijene ideje sa kolegama iz okruženja. Nastavnici ne bi trebali da imaju strah od računara, jer ako ga često koriste brzo će savladati rad na njemu, a time u mnogome učiniti da na lakši i zanimljiviji način djeca usvoje novo gradivo. Upornost i želja dovode do uspjeha. Najbolja potvrda tvrdnje je da su se mnoge moje kolege upustile u ovaj poduhvat i danas koriste računar u svom radu. Nije bitno koliko ko ima godina, nego je važno da se uklone predrasude da je računar štetan, a samo rukom zapisana riječ korisna.

Vremenom će svako ko se oproba na ovom planu shvatiti da je računar njihov najbolji partner u radu. Vjerujem da će mnoge kolege razmisliti i prihvatiti novu tehnologiju i pratiti inovacije u svijetu.

Ovaj unos je objavljen pod Prvi broj. Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s