Strategija uvođenja didaktičkog softvera


1 Uvod

Obrazovni sistem igra ključnu ulogu u stvaranju informacionog društva. Uvođenjem ICT-a u obrazovni proces postižu se najveći efekti u ICT opismenjavanju građana. Za kvalitetno uvođenje ICT-a neophodno je obezbijediti velike resurse, a prije svega veliku količinu kompjuterske opreme, stručan nastavni kadar za primjenu ICT, mrežnu infrastrukturu, softver itd. Postojeći projekat uvođenje ICT-a u obrazovni sistem Crne Gore nazvan MEIS predstavlja najveći ICT projekat u Crnoj Gori, posmatran po svim aspektima, odnosno po količini kompjuterske opreme, brojnosti kadra koji treba obučiti za upotrebu ICT-a, obima aplikacije za praćenje resursa obrazovanja, kao i sa aspekta broja krajnjih korisnika, odnosno broja učenika i studenata. Na ovaj sistem se nadovezuje Informacioni sistem Univerziteta Crne Gore koji obuhvata sve univerzitetske jedinice na državnom univerzitetu i sadrži sve podatke o studentima u višegodišnjem kontinuitetu.

U okviru postojeće Strategije razvoja informacionog društva značajan aspekt dat je obrazovanju i ono je opisano kao poseban segment pod imenom e-Obrazovanje. U okviru ove strategije sa aspekta softvera definisana je nabavka baznog softvera odnosno sistemskog i antivirus softvera. Međutim, u okviru strategije e-Obrazovanja, zbog svog obima i specifičnosti nije definisana strategija nabavke specijalističkog obrazovnog softvera odnosno didaktičkog softvera što je tema ove strategije.

Da bi se kvalitetno i efikasno uveo jedan ovako veliki ICT projekat, neophodno je obezbijediti odgovarajuće didaktičke softvere. Didaktički softver možemo podijeliti u dvije kategorije:

Didaktički softver u širem smislu

Predstavljaju softveri koje se mogu koristiti kao alati u procesu nastave. Ovdje se prije svega podrazumijevaju alati koji služe za izradu i korišćenje standardnih dokumenata, tabelarnih proračuna, standardnih prezentacija, inženjerski alati za grafičku obradu i proračune, alati za izradu aplikativnog softvera, za projektovanje informacionih sistema, za izradu statičkih i dinamičkih web prezentacija, za dizajn i obradu slike, LMS, za učenje na daljinu itd. Primjeri takvih alata su MS office, Open office, Autocad, Photoshop, Java, Oracle Designer, Visual studio, Moodle, MS SQL, MySQL itd.

Didaktički softver u užem smislu (predmetni softver)

predstavlja softver za nastavne predmete ili za neke interesantne oblasti značajne za proces obrazovanja i vaspitanja, kao i didaktički softver za usavršavanje nastavnika (sticanje ICT znanja, učenje stranih jezika, pedagoško usavršavanje itd.). Primjeri didaktičkih softvera su MatLab, English learning, razni simulatorski i eksperimentalni softveri itd. Pored toga, didaktički softver u užem smislu obuhvata i sve vidove didaktičkog e-materijala, počevši od digitalizovanog udžbenika, e-testova za razne predmete, Web portala za pojedine oblasti i predmete itd.

Kada je u pitanju didaktički softver u užem smislu za nastavne predmete postoje dvije kategorije:

Primarni didaktički sofver je didaktički softver koji je obavezan za određeni predmet, slično kao što su to i određeni udžbenici. Nabavka ovog softvera najčešće je putem postupka javnih nabavki.

Sekundarni didaktički softver je softver odnosno e-materijal koji je učenicima, odnosno studentima dat kao dopuna uz primarni softver za određeni predmet, kao što su predavanja nastavnika data u LMS, interesantni radovi nastavnika i učenika, prezentacije na određene teme, zanimljivi sadržaji sa Interneta, itd. Ovo je uglavnom besplatan didaktički softver odnosno e-materijal.

Didaktički softver je uglavnom malo zastupljen u obrazovnom procesu u Crnoj Gori, tako da je neophodno kvalitetno definisati postupke za nabavku, licenciranje, proizvodnju, izbor i primjenu didaktičkog softvera, a to zahtijeva prije svega kvalitetnu utemeljenu globalnu politiku u ovoj oblasti što je i tema ove Strategije.

2 Principi uvođenja didaktičkog softvera

Dva su osnovna principa odnosno pristupa koja treba primijeniti u procesu uvođenja didaktičkog softvera u obrazovni sistem Crne Gore i to:

  • Decentralizovan princip predlaganja didaktičkog softvera i iniciranja njegove nabavke u koji treba uključiti skoro sve aktere u obrazovnom sistemu.
  • Centralizovan pristup izbora, nabavke i logistike za upotrebu softvera kroz jasno definisane sekvencijalne procedure za čije sprovođenje je zadužena precizno hijerarhijski definisana organizaciona struktura.

Ova dva principa omogućuju sljedeći niz prednosti kod uvođenja didaktičkog softvera:

– širok spektar prijedloga i predlagača za didaktički softver, stimulišući istraživački duh za novim didaktičkim softverima;

– stvaranje globalne slike stanja i potreba za didaktičkim softverom;

– efikasna legalizacija softvera u obrazovnim institucijama;

– legalizacija programerskog didaktičkog softvera za studente i učenike na ličnim kompjuterima;

– racionalizacija nabavke didaktičkog softvera prije svega sa finansijskog aspekta i efikasno planiranje i potrošnja budžeta za didaktički softver;

– globalno formiranje prioriteta za nabavku didaktičkih softvera;

– strateško ugovaranje i mogućnost uspostavljanja partnerskih odnosa sa globalnim proizvođačima softvera, kao i svi benefiti koji proističu iz te vrste ugovora;

– podsticanje privatnih i javnih preduzeća za razvoj i nabavku didaktičkog softvera;

– unificiranje didaktičkog softvera i kontrolu kvaliteta;

– logistika za primjenu didaktičkog softvera sa aspekta distribucije, instalacije i obuke korisnika;

– zakonski zasnovana procedura nabavke i zaštite autorskih prava;

– evaluacija primjene didaktičkih softvera.

3 Trenutno stanje i izazovi

Primjenu ICT-a i obrazovni sistem možemo dualno posmatrati gdje je:

· obrazovni sistem servis za ICT edukaciju što je osnova za primjenu ICT-a, odnosno servis za uspostavljanje informacionog društva;

· i obrnuto primjena ICT-a je servis u obrazovnom sistemu za usavršavanje obrazovnih procesa, a prije svega za unapređenje procesa nastave.

Ako posmatramo obrazovni sistem kao servis za informaciono društvo, u obrazovnom sistemu Crne Gore uglavnom su u dovoljnoj mjeri zastupljeni predmeti i smjerovi iz ICT oblasti. U osnovnim i srednjim školama uveden je po jedan obavezan informatički predmet čiji sadržaji pokrivaju sticanje osnovne informatičke pismenosti. Pored obaveznih, uvedeni su i izborni informatički predmeti, koji omogućavaju sticanje specijalističkih ICT znanja. Postoji niz informatičkih usmjerenja na fakultetima, prije svega na Prirodno-matematičkom, Elektrotehničkom i Ekonomskom fakultetu kao i raznim privatnim fakultetima koji školuju ICT kadrove.

Međutim, ako posmatramo primjenu ICT-a kao servis za obrazovni sistem, stanje u Crnoj Gori nije zadovoljavajuće. Prije svega vrlo je mala primjena ICT u nastavnim predmetima koji nijesu iz ICT oblasti. Jedan od bitnih razloga je zato što trenutno nemaju obezbijeđeni didaktički softveri za nastavne predmete. Na fakultetima se sporadično koriste razni softveri ali bez jasne strategije i standardizacije. Primjena video-konferencijskog sistema predavanja je uvedena na par fakulteta, što je nedovoljno. LMS sistem u pripremi predavanja i izvođenju nastave za sada koristi samo nekoliko univerzitetskih profesora. Kada je u pitanju didaktički softver u širem smislu, sa Microsoft kompanijom je sklopljen ugovor o iznajmljivanju licenci za MS softverske platforme, kao i za MSDN studenske pakete, dok za ostale didaktičke softvere u širem smislu uglavnom nema ugovora o licenciranju.

Posljednjih godina znatno je povećana opremljenost škola i fakulteta sa kompjuterskom opremom. Stoga se kao prioritet javlja obezbjeđivanje didaktičkog softvera, a prije svega nabavka didaktičkog softvera za pojedine predmete, odnosno didaktičkog softvera u užem smislu.

Ministarstvo prosvjete i nauke je kreiralo portal za nastavnike na kojem su prezentirani didaktički softver za pojedine predmete. Ove sadržaje nastavnici mogu preuzeti i koristiti u nastavi. Međutim, za sada su na portalu uglavnom dati linkovi na interesantne sadržaje i skroman skup didaktičkog softvera, kao i jedan skroman dio doniranog didaktičkog softvera. Pored toga u Ministarstvu prosvjete instaliran je i LMS server, ali se za sada ne koristi u dovoljnoj mjeri.

Trenutno u obrazovnom sistemu ne postoji procedura za nabavku, licenciranje, proizvodnju, izbor, primjenu didaktičkog softvera, kao što je na primjer to striktno definisano kada su udžbenici u pitanju.

Preduzeća koja se bave nabavkom, izgradnjom i distribucijom didaktičkog softvera u užem smislu skoro da ne postoje u Crnoj Gori.

4 Strateški prioriteti

Najvažniji element politike i strategije uspostavljanja informacionog društva je usvajanje ostvarivih i održivih ciljeva kojima se usklađuje korak sa tehnološki razvijenim svijetom.

4.1 Ciljevi uvođenja didaktičkog softvera

Ciljevi uvođenja didaktičkog softvera su maksimalno iskorišćavanje ICT resursa kroz:

  • omogućavanje učenicima i studentima efikasnijeg sticanja znanja iz nastavnih predmeta ili oblasti od obrazovnog i vaspitnog značaja;
  • osavremenjavanje nastave sa interesantnim sadržajima i pobuđivanje veće zainteresovanosti učenika za pojedine predmete i oblasti;
  • podsticanje istraživačkog i eksperimentalnog aspekta u procesu nastave,sa akcentom na samostalno istraživanje;
  • povećanje aktivnog učešća učenika i studenata u procesu nastave, odnosno pomjeranje učenika od pasivnog posmatrača u aktivnog učesnika u procesu nastave;
  • usavršavanje nastavnika kroz korišćenje didaktičkog softvera, kako za usavršavanje u ICT oblasti, tako i u učenju stranih jezika, pedagoškom usavršavanju, stručnom usavršavanju;
  • korišćenje video-konferencijskog sistema u nastavi i u procesu usavršavanja nastavnika;
  • korišćenje LMS za podršku postojećim obrazovnim programima, kao i u pripremi predavanja itd.

4.2 Aktivnosti za postizanje ciljeva uvođenja didaktičkog softvera

Sa nabavkom didaktičkog softvera treba početi postupno. Prije svega treba početi sa nabavkom didaktičkog softvera u širem smislu. Za nabavku softvera u užem smislu treba formirati prioritete po predmetima ili grupi predmeta.

U cilju obezbjeđivanja što kvalitetnijeg didaktičkog softvera, naročito kada je u pitanju didaktički softver u užem smislu, treba podstaći najširi krug pravnih i fizičkih lica kako javnih tako i privatnih preduzeća, vaspitno obrazovnih ustanova koje bi učestvovale u predlaganju, izradi i ponudi e-materijala, odnosno didaktičkog softvera.

Kada je u pitanju primarni didaktički softver, s obzirom na analogiju nabavke udžbenika i didaktičkog softvera, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i Centar za stručno obrazovanje mogli bi da budu aktivno uključeni u izradu i nabavku didaktičkog softvera. Dodatak uz udžbenik za određeni predmet može biti odgovarajući digitalni medij kao na primjer CD, koji se može nezavisno kupovati od udžbenika. Podrazumijeva se da sadržaj CD-a može biti predložen za izbor didaktičkog softvera u užem smislu za određeni predmet.

4.2.1 Uspostavljanje institucionalne i organizacione strukture

U cilju obezbjeđivanja efikasnog uvođenja didaktičkog softvera neophodno je stvoriti efikasnu stalnu organizacionu strukturu za nabavku didaktičkog softvera sa jasno definisanim zaduženjima.Organizacionu strukturu treba podijeliti na centralni i lokalni nivo.

Centralni nivo treba da predstavlja Komisija za didaktički softver (u daljem tekstu Komisija) koju čine četiri glavna koordinatora i to:

§ Glavni koordinator za didaktički softver iz odjeljenja za ICT iz Ministarstva prosvjete i nauke koji je ujedno i predsjednik Komisije;

§ Glavni koordinator za didaktički softver Univerziteta Crne Gore;

§ Glavni koordinator za didaktički softver Zavoda za školstvo;

§ Glavni koordinator za didaktički softver Centra za stručno obrazovanje;

Osnovna zaduženja Komisije su:

· sprovođenje Strategije uvođenja didaktičkog softvera;

· uspostavljanje partnerskih odnosa sa strateškim partnerima za didaktički softver;

· planiranje nabavke didaktičkog softvera;

· donošenje konačnih odluka o nabavkama didaktičog softvera, osim u slučaju sekundarnog didaktičkog softvera;

· planiranje, predlaganje i praćenje realizacije budžeta za nabavku didaktičkog softera;

· podnošenje godišnjeg izvještaja Savjetu za ICT u obrazovnom sistemu Crne Gore (Savjet je formiran 2004. godine)

· evaluacija didaktičkih softvera itd.

Komisiju formira ministar prosvjete i nauke. Sredstva za rad komisije obezbjeđuje Ministarstvo prosvjete i nauke.

Lokalni nivo predstavljaju u hijerarhijskom redoslijedu:

§ za Univerzitet:

– CIS Univerziteta Crne Gore;

– koordinatori univerzitetskih jedinica;

– koordinatori ustanova za obrazovanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama

§ za osnovne i srednje škole

– odjeljenje za ICT u Ministarstvu prosvjete i nauke;

– nadzornici za nastavne predmete u Zavodu za školstvo i Centru za stručno obrazovanje;

– regionalni školski ICT koordinatori;

– školski ICT koordinatori.

Školski koordinatori su već angažovani u okviru globalnog MEIS projekta i na nivou škole vode kompletnu ICT politiku, pa samim tim i oblast koja je vezana za didaktički softver. Koordinatori univerzitetskih jedinica treba da budu imenovani od strane starješina univerzitetskih jedinica.

Za konkretne nabavke didaktičkog softvera treba po potrebi imenovati odgovarajuće komisije.

4.2.2 Procedura za nabavku didaktičkog softvera

Procedura za nabavku didaktičkog softvera obuhvata sljedeći niz postupaka:

1. Iniciranje, odnosno početak uvođenja didaktičkog softvera;

2. Postupak nabavke didaktičkog softvera;

3. Obezbjeđivanje logistike za korišćenje didaktičkog softvera;

4. Praćenje i evaluaciju primjene didaktičkog softvera.

4.2.2.1 Iniciranje, odnosno početak uvođenja didaktičkog softvera

Potrebno je uspostaviti sistem gdje bi se moglo na više načina doći do prijedloga za interesantan didaktički softver, a to su:

– Istraživanje i predlaganje softvera od strane glavnih koordinatora za didaktički softver.

– Istraživanje i predlaganje softvera od strane zaposlenih iz Ministarstva prosvjete i nauke, Zavoda za školstvo i Centra za stručno obrazovanje. Njihovi prijedlozi se prosljeđuju glavnim koordinatorima.

– Istraživanje i predlaganje softvera od strane nastavnika i učenika osnovnih i srednjih škola, koji svoje prijedloge dostavljaju školskim ICT koordinatorima. Školski ICT koordinatori, zajedno sa predmetnim aktivima procjenjuju i prosljeđuju prihvatljive prijedloge glavnim koordinatorima iz Zavoda za školstvo ili Centra za stručno obrazovanje (u zavisnosti od nastavnog predmeta). Ovi koordinatori razmatraju prijedloge zajedno sa nadzornicima za nastavne predmete i u slučaju da procijene da je softver prihvatljiv:

· kada se radi o sekundarnom didaktičkom softveru, vrše postavljanje didaktičkog softvera na portal za didaktički softver i na taj način se uglavnom zatvara procedura nabavke.

· kada se radi o primarnom didaktičkom softveru ili didaktičkom softveru u širem smislu, prosljeđuju prijedloge i mišljenja za nabavku didaktičkog softvera glavnom koordinatoru iz odjeljenju za ICT pri Ministarstvu prosvjete i nauke.

– Istraživanje i predlaganje softvera od strane profesora i studenata, koji svoje prijedloge dostavljaju koordinatorima univerzitetskih jedinica, koji ih razmatraju, a zatim prihvatljive prijedloge prosljeđuju glavnom koordinatoru za didaktički softver CIS-a Univerziteta Crne Gore.

– Istraživanje i predlaganje softvera od strane ustanova za edukaciju djece sa posebnim obrazovnim potrebama, kao i nastavnika i učenika uključenih u inkluzivno obrazovanje, koji svoje prijedloge prosljeđuju glavnom koordinatoru iz odjeljenja za ICT u Ministarstvu prosvjete i nauke.

Navedena struktura višestrukog predlaganja završava se prosljeđivanjem prijedloga glavnim koordinatorima koji na sjednicama Komisije za didaktički softver, razmatraju prijedloge i odlučuju o svrsishodnosti i načinu nabavke određenih didaktičkih softvera. Izuzetak je kada je u pitanju sekundarni didaktički softver gdje glavni koordinatori mogu samostalno vršiti nabavku i postavljanje didaktičkog softvera na portal za didaktički softver.

U svakom slučaju treba insistirati na nabavkama kvalitetnih besplatnih didaktičkih softvera. Takođe treba animirati nastavnike i učenike da istražuju i sami kreiraju sekundarni, pa čak i primarni didaktički softver i u tom smislu vršiti izbor i nagrađivanje najboljih e-materijala, odnosno didaktičkih softvera.

Dijagram procesa uvođenja didaktičkog softvera u obrazovni sistem Crne Gore dat je u Prilogu 1.

4.2.2.2 Postupak nabavke didaktičkog softvera

Kada se odluči da je potrebno nabaviti neki didaktički softver, prelazi se na postupak nabavke didaktičkog softvera. Sredstva za nabavku obezbjeđuju se kroz budžet Ministarstva prosvjete i nauke. Dio sredstava za didaktički softver koji se nabavlja samo za potrebe Univerziteta, finansiraju same univerzitetske jedinice i to u visini od najmanje 20% potrebnih sredstava.

Osnovne dvije podjele za nabavku didaktičkog softvera jesu nabavka besplatnog didaktičkog softvera i nabavka didaktičkog softvera koji nije besplatan.

§ Nabavka besplatnog didaktičkog softvera

Kada se radi o besplatnom didaktičkom softveru razlikujemo dva tipa:

– Nekomercijalni didaktički softver odnosno „open source“ koji je najčešće dostupan za preuzimanje putem Interneta i za koji nije potrebno sklapati ugovore o korišćenju, niti o autorskim pravima. Primjeri takvih softvera su Open Office, LMS softver Moodle, My Sql itd.

– Komercijalni softver koji je besplatan kada se koristi u obrazovne namjene pa se može smatrati besplatnim didaktičkim softverom. Za ovaj tip softvera je potrebno sklapati ugovore, a najčešće moraju postojati strateški državni ugovori o partnerstvima. Primjeri ovakvog softvera su Oracle database i razvojni softveri, MS razvojni softveri itd.

§ Nabavka didaktičkog softvera koji nije besplatan

Kada je u pitanju didaktički softver u širem smislu, proizvođači za komercijalne softvere obično nude posebne vidove ugovora nazvanih ’’školski ugovori’’, gdje su cijene višestruko manje. I za ovaj vid nabavke najčešće moraju postojati strateški državni ugovori o partnerstvima. Takvi ugovori često omogućavaju besplatnu legalizaciju razvojnog softvera za studente i učenike na ličnim kompjuterima, kao na primjer akademski paket MSDN.

Kada je u pitanju didaktički softver u užem smislu, nabavke moraju biti efikasne i u skladu sa zakonskom regulativom. U ovom dijelu treba definisati prije svega vrste nabavki i njihove diskriminatore, to jest kada se koja vrsta nabavki primjenjuje u skladu sa zakonom o javnim nabavkama. Takođe, treba odlučiti u zavisnosti od vrste didaktičkog softvera:

– da li da se traži gotov didaktički softver, odnosno softver koji se uz minimalne modifikacije može prilagoditi,

– da li da se vrši angažovanje pravnih ili fizičkih lica koji će tek kreirati softver. U ovom slučaju morao bi se definisati sistem kojim bi se mogao omogućiti efikasan izbor izvođača.

U cilju rješavanja prethodno navedenih dilema kao i u cilju obezbjeđivanja što većeg broja ponuđača najbolje je da se prije samog postupka nabavke raspiše javni poziv za nabavku didaktičkog softvera.Svrha javnog poziva je povećanje ponude softvera za nastavu i učenje, odnosno da se podstakne najširi krug pravnih i fizičkih lica za izgradnju i nabavku didaktičkog softvera.

Zbog specifičnosti didaktičkog materijala pored standardnih potkriterijuma za javne nabavke, treba definisati tehničke standarde za didaktički softver, dostupnost i način distribucije, obuku korisnika, autorska prava, kao nove potkriterijume ili ih inkorporirati u postojeće.

Tenderske komisije treba formirati odmah po donošenju odluke za nabavku nekog određenog didaktičkog softvera. Komisije treba da broje pet do šest članova i to za nabavku :

§ didaktičkog softvera u širem smislu,

– glavni koordinatori;

– lice koje dobro poznaje procedure nabavki i zakonsku regulativu vezanu za zaštitu autorskih prava (fiksni član za sve komisije).

§ didaktičkog softvera u užem smislu,

– glavni koordinator iz Ministarstva prosvjete i nauke (fiksni član za sve komisije);

– glavni koordinator za didaktički softver sa Univerziteta ili Zavoda za školstvo ili Centra za stručno ili glavni koordinator, za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama (u zavisnosti od predmeta za koji se nabavlja softver);

– lice koje dobro poznaje procedure nabavki i zakonsku regulativu vezanu za zaštitu autorskih prava (fiksni član za sve komisije);

– dva nastavnika koji predaju predmet za koji se nabavlja softver .

4.2.2.3 Obezbjeđivanje logistike za korišćenje didaktičkog softvera

Nakon nabavke didaktičkog softvera neophodno je sprovesti sljedeće aktivnosti za njegovo efikasno uvođenje:

1. Distribucija didaktičkog softvera;

2. Obuka koordinatora za pomoć i edukaciju nastavnika za korišćenje didaktičkog softvera;

3. Obuka nastavnika za korišćenje didaktičkog softvera;

4. Obezbjeđivanje odgovarajuće e-literature za korišćenje didaktičkog softvera.

Za tehničku podršku aktivnosti potrebno je uraditi didaktički portal u CIS-u Univerziteta za potrebe univerzitetskih jedinica i nadograditi postojeći portal u Ministarstvu prosvjete i nauke, za potrebe škola. Na portalima bi bio smješten i dostupan kompletan didaktički softver, sa propratnom literaturom i uputstvima za korišćenje.

Većinu didaktičkog softvera sa portala, preuzimali bi koordinatori i kasnije dalje prosljeđivali, dok bi dio didaktičkog softvera bio dostupan i učenicima i studentima za korišćenje i preuzimanje.

Na portalima takođe treba kreirati forum u okviru kojeg bi korisnici mogli da postavljaju pitanja, da iznesu mišljenje o softveru i razmjenjuju iskustva u korišćenju određenog didaktičkog softvera.

Na portalima se mogu nalaziti samo didaktički softveri za koje je definisano pravo i način korišćenja i u tom smislu potpisana odgovarajuća ugovorna dokumentacija, čak i ako je u pitanju besplatan didaktički softver.

Za instalaciju didaktičkog softvera za čiju je legalizaciju potrebno inicirati ključeve, kompletnu logistiku od distribucije medija za instalaciju pa do instalacije treba da obezbijedi CIS Univerziteta i Odjeljenje za ICT pri Ministarstvu prosvjete i nauke.

4.2.2.4 Praćenje i evaluacija primjene didaktičkog softvera

Treba obezbijediti jednu vrstu nadzora nad korišćenjem didaktičkog softvera kroz:

§ praćenje korišćenja određenog didaktičkog softvera,

§ evaluaciju didaktičkog softvera kroz razne ankete i testove, gdje bi se ustanovilo koliko je određeni softver unaprijedio nastavu, učinio zanimljivijom, povećao stepen znanja učenika i studenata, usavršio nastavnike kako u ICT oblasti tako i u drugim oblastima, itd.

Evaluaciju treba da obavljaju nadzornici za nastavne predmete iz Zavoda za školstvo i Centra za stručno obrazovanje, nastavnici i koordinatori, a u zavisnosti od konkretnog didaktičkog softvera. Koordinatori rezultate evaluacije prosljeđuju glavnim koordinatorima koji periodično dostavljaju izvještaj Komisiji za didaktički softver.Indirektno evaluaciju didaktičkog softvera sprovodi i Ispitni centar Crne Gore.

Ovaj unos je objavljen pod Treći broj. Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s